· 

DNEVNIK Z ITALIJE - četvrti dio


Najbolje je Dnevnik početi čitati iz početka! Vidi OVDJE!


Ovo je je ćetvrti dio dnevnika kojeg je Rajka Poljak napisala krajem rujna i početkom 2013. a isti se bazira na iskustvima koje je autorica skupljala za vrijeme realizacije 8. SPIRALNOG KANALA u blizini Assisija, Italija. Mali dio uvoda u ovo štivo je bilo premijerno predstavljeno zagrebačkoj publici u okviru I. gornjogradskog književnog festivala čitano od same autorice 12. listopada u svratištu "Cinkuš", Mletačka 9. Tamo pročitan tekst je objavljen i u Zborniku festivala - ISSN 1849-1413. O Rajkinom nastupu u Zagrebu izvještavalo se u obadva dnevna lista u Liechtensteinu kao i u "Večernjaku". 

 

Č e t r t e k

 

Četrtek je počel z boli vu mišičem, vu pleči, vu tetivah, vu nogah i rukah, same me lasi nesu boljeli. Vladeka takaj. Sejene je skočil z postele kak zajec i zdigel nosa v ljuft. Misljim da je šnjofal kaj za fruštuka imame. Ja sem se pretepla i z tešku muku jogu odglumila. Još ščera sem mogla deti noge oko vrata, doduše ne svojuga. Denes najne nemrem ni stati. Se me boli kaj me se gedek derži. Misljim da je lopata semu kriva. Gdaj sem došla vu kuinu Ančica me na vratah dočakala z uperenu kameru kak da bu me gljih streljila. Nie mogla oduoleti mojem črlenem lasem osvetlenim suncem kaj mi se za pleča prilepile, pak me ovekovečila. Nis se usudila ni pogledati kak me vusljikala, da se ne splašim još več. Zapretila mi je da je othajala, da bu mi ju na mejla poslala. Se vufam da bu pozabila. Poklem tega šoka sme Vladek i ja nastavili kopati po Spiralčeku. Vladek vredne kak kertek, ja kak lasica. Sem več zmišlala kak da zbiegnem te teške fizičke dele, neg kaj sem krampala. Poklem dve vure teškuga hrmbanja, perva sem kapitulierala. Vladek je vu svezi lošeg vina od snočkaj same prepental: Draga, klin se klinem izbija. Pak je prešel vu kuinu iskat klina, pardonček, vina. Ja sem se zlurade vu sebe smejala jer sem znala da mu je još ščera vina zmenjkale. Vrnul se znutri ves pokisel. Moje radosti nie bile kraja. Za vraga je na te naišla Marina, a moj ti Vladek besramne zacvekeče: Bella, bellisima, ima li u casa vina. Marina ko Marina: Vina? E ima vina, molto bene. Bena, bena, misljim si ja, vrak ti žlabrnju zaštopal. Pak sem se čist demonstracije radi, obrnula na vlastite pete i napustila radne akcije. Vladek je ostal tužen i sam, z kupicu vina i lopatu kak vernim pratitelicam. Navliekla sem badič, pak sem prešla na strnišče. Družila sem se sama ze suobu i sunčecem presvetlim. Tuj su mi sikakve bedastuoče nadohajale pak sem nekštere i zapisala. Tak mi je bile liepe vu mojem društvu da sem pozabila na se druge, i na Vladeka, i Kanala, i vreme. Gdaj je sunčece za fustu opale sem začula kak me Vladek prestrašene zezivle. Sem se i ja prestrašila, sem pomisljila da ga je vine vu kanala hitile, pak trieba moju pomoč. Nie na sreču tak bile, same je konačne zamietil da me nie, pak me ja vu strahu od talijanskih rapšicarov, berže bolše iskal. Gdaj me prenašel, same me gerde pogledal. V negvem sem pogledu vidla da je zbilam h vinu istina. A vidla sem i da je pak na krivem mestu iskal inspiraciju. A negda je gudel da sem ja negva – muza. Je, je, gdaj me je gledel z guza. Tak je četrtek zaveršil skrouz naskruoz iskopanem Kanalem, Vladekovim herkanjem i mojem brundanjem.

 

Naravoučenije: gdoj den z vinem započne ostane bez večerje. Bez seksa takaj. 

 

Nastavlja se...

  



Kommentar schreiben

Kommentare: 0