Slike pejzaža i ljudskog tijela Rajke Poljak su rezultat intenzivnog likovnog raspravljanja sa vlastitom joj stvarnošću. Slike prikazuju motive svakodnevnice koje djeluju banalno. Ali u toj banalnsti se sakriva tematski koncentrat koji se vrlo brzo može razviti u raj interpretacije.
Kroz radove Rajke Poljak čini se kao da duh proganja neugodno pitanje o smislu i svrsi tradicijskog postupka preslikavanja u doba zrelih digitalnih medija ali i o vrijednosti likovnog znanja u suvremenoj umjetnosti.
Rajka je slikarica koja proces vlastitog likovnog razvoja otvoreno tematizira i kroz to omogućuje promatračima autentičan uvid u njezin životopis i njezina nastojanja.
Nije slučajno da se Rajka Poljak bavi pored pejzaža više puta sa predstavljanjem ženskog tijela. Danas je nedodirnuti pejzaž rijetkost i simbol nestajanja idile. Pejzaž postaje sve više žrtva svih mogućih oblika "gospodarstva" i s time mu opljačkan, sam razvoj prirodnosti.
Lako je povući paralele aktualnom ophođenju sa ženskim tijelom. Već pred dugo vrijeme izgubilo je svoju bezbrižnost i objektivnu samospoznaju iz prošlih dana. Kroz optičke medije sve intenzivnije postaje stilizirano na vizualni objekt. Njegov izgled i pogodnost prezentacije u medijima su također odlučujući ocjenjivački kriteriji za očekujući standard u svakodnevnici. Izreka Sigmunda Freuda da je „anatomija sudbina“ je time dostigla još nikada nepostojeću aktualnost.
Da bi moglo konkurirati žensko tijelo mora provocirati sa sve rafiniranijim dražima. Odjeća u svojem najštedljivijem obliku je samo jedna od mogućnosti učinkovitog povećanja atraktivnosti. Neuobičajene pozicije ili perspektive služe istoj svrsi. Tijelo žene postaje tako nalik objektu orijentiranom na korištenje, sa inflacijskom erotikom u sebi, erotikom koja samu sebe čini manje očaravajućom...
(Prijevod: Vlado Franjević)
Kommentar schreiben