RAJKINO HVALA


Svatko od nas ima slike u glavi. Slike jedne zemlje, slike o nama samima, slike kako mora izgledati ljubav. Točnije rečeno: imamo predođbu o svemu. Tako sam ju i ja imala: predođbu! Kad sam došla ovdje u Lihtenštajn.


O meni samoj sam mislila da nemam predrasuda. To je bila greška. Majka zemlja, točno ovdje – u Lihtenštajnu – pokazala mi kako mogu živijeti i voljeti.


Visoke planine daju mi novu perspektivu, jedna moćna lavina mi je sa svojim grmljajućim glasom rekla: „život je vrijedan – budi zahvalna!“ Duga i hrabra Rajna šapće mi o vječnoj promjeni i prolaznosti. Grm divljih ruža daje mi sa svojim mirisom do znanja da male, jednostavne stvari život čine ljepšim. „Moj“ kamen na Rajni pripovijeda mi o vječnosti i hrabrosti. Nisam još otkrila u kojem grmu leži zec ali, na pravom sam putu...

 

Veliko hvala timu Schlösslekellera za mogućnost realizacije izložbe.

Zahvaljujem se mojoj kćerki Ana-Mariji i suprugu mi na ljubavi, razumijevanju i konstruktivnoj kritici! Nadalje, želim se zahvaliti gospodinu Al' Leuju za uloženo vrijeme i kritički osvrt o mojem stvaranju.


Veseli me da je Mike držao današnji govor za mene. Hvala lijepo. I naravno, hvala našim prijateljima muzičarima koji nas dodiruju sa tradicijskom i narodnom hrvatskom muzikom.

 

Lijepo da su večeras s nama i predstavnici medija.


Što sam još ono htjela reči? Ah da, za novi početak nije nikada kasno. Početak je samo polovica cjeline...


Hvala svima!

 

#

 

Tekst Rajke Poljak Franjević kojeg je govorila na otvaranju izložbe joj „U kojem grmu leži zec?“, 20.9.2012. u prostoriji kazališta Schlösslekeller, Vaduz, Kneževina Lihtenštajn

 



Kommentar schreiben

Kommentare: 0